Ponekad, s jeseni by Zera Princ

Ponekad, s jeseni

Ponekad, s jeseni,
kada dan od noći kraći postaje,
ja se setim ljubavne priče
gde zaljubljen čovek sam ostaje.

Kada svelo lišće pada
i sahrani puteve ljubavi naše,
ja se setim mesta u parku,
gde usne usnama poljubac daše.

Polako priroda tone u san,
nesvesno sećanja prošlosti budim,
mada ne želim tebe da se setim,
jer kada se setim skoro poludim,
što smo bili tako blizu venčanja,
a od svega ostaše samo sećanja.

P.S.
Nekada davno na "Pink" radiju subotom je bila emisija "Pink audicija". Ne znajući ništa o tome, slušao sam sa sestrom od strica Mirjanom  već spomenutu radio stanicu. Kada je počela emisija sestra je skočila i počela da mi govori kako treba da zovemo i da se prijavim. Dok smo se trudili da dobijemo vezu, ona mi je objašnjavala o čemu se radi. Dakle, prijavljuju se pesnici, njih 10, kazuju svoju poeziju, a onda slušaoci biraju TALENAT i ANTITALENAT. Ko prvi dobije 10 glasova za TALENAT pobednik je. Od 10 učesnika, ja sam bio jedini pesnik, ostalo su bile sve pesnikinje. :) Tada sam ubedljivo pobedio sa ovom pesmom. Mogao sam da biram nagradu: gostovanje za 3 osobe u publici kod Minimaksa, kod Mega Dekija ili kod Peje u emisji "A, što ne bi moglo?" Ja sam hteo kod Minimaksa, ali pošto je sestra insistirala, na kraju smo otišli kod Peje, a pevala je Marina živković. Od celog snimanja u sećanju su mi ostali Marinin dekolte i babe koje se guraju dok se vesele kako bi ih kamera snimila.

Нема коментара:

Постави коментар